Uspela sam da preživim još jedan tj dva ispitna roka (januarski i aprilski rok u februaru) i dala sam 3 ispita od 5 iz trećeg semestra. Umesto da mi lakne i barem malo se opustim imam osećaj da nisam sve uradila, tj neke stvari su nedorečene. Koje stvari, ne znam. Prosto ne mogu da se opustim, postala sam opsednuta fakultetom. Najbolji primer je da sam počela sa sanjam fakultet i ako nije ispitni rok, mada moguć je još jedan razlog a to je nedefinisana veza sa jednim kolegom. Kažem nedefinisana jer ne znam da li je još uvek sa devojkom, nismo razmenili brojeve, nismo pričali o nama. I sve me to kopka jer imamo neka predavanja zajedno, videću ga u utorak i taj osećaj neizvesnosti me ubija. Mrzim kad lebdim između nade i propasti. Imala sam jedno jedino pravilo a to je da izbegavam kolege pogotovo zauzete. U suštini izbegavala sam ga čitavu prvu godinu iako mi se svideo na prvi pogled jer sam znala da je u vezi, a sada ….Do đavola, majstor sam u komplikovanju sopstvenog života.

Оставите одговор