Zamislite da su neka skorija filmska ostvarenja snimljena pre nekoliko decenija. Ko bi ih režirao, ko gumio i kako bi izgledali posteri? Peter Stults je počeo da se “igra” filmskim posterima tokom svojih studija. A Za ovaj projekat bilo mu … Continue reading →
Već nekoliko dana sneg nikako da odluči da li zaista želi da poseti Beograd. Istina je da ne volim previše zimu, ali ako je već hladno nek pada sneg. Mada i kad padne, znam da ga proklinjem jer izigrivam Bambija na zaleđenom jezeru. Ali sve razloge zbog kojih ga ne volim zaboravim u trenutku kad počne da pada, kad krene da se presijava i pleše do tla. Da, da ne pada već pleše E tad ne mogu da prestanem da gledam kroz prozor, potpuna hipnoza. I u tim trenucima me asocira na slatkiše – šlag i vanilin šećer.
Pa dok se ne smisli…
Autor: Chris Rain... klik i vidi celu kolekciju I am the snow
Živim u ubeđenju da ne možeš da razumeš jedan narod dok ne savladaš i/ili razumeš njegov jezik. A jedini način da se dobro savlada neki jezik je njegova upotreba na njegovom govornom području. S tim ciljem postoje mnogobrojene agencije koje organizuju letnje škole jezika u inostranstvu, a koje upošte nisu jeftine.
Jedna strana agencija mi je privula pažnju ali ne svojim cenama već reklamama koje izgledaju kao kratki filmovi. Moji favoriti su Pariz i Peking, a reklame za ostale destinacije možete da pogledate na njihovom sajtu.
E sad dok ne skupim pare ili ne opljačkam banku mogu samo da sanjarim o putovanju u Pariz.
… fotografija koja je pokernula u meni osećanje stagnacije, nemogućnosti da bilo šta uradim ili promenim, a sve oko mene se menja i odvija nekim svojim tokom. Dok ja i dalje ostajem paralizovana svojim emocijama, jer to je jedino što može da me zaustavi. Ako nešto mrzim to je gubitak kontrole.
Godina 1944, drugi svetski rat. Majke, devojke, deca se opraštaju sa svojim sinovima, muževima, braćom, očevima. Žele da se vrate živi i zdravi, opraštaju se uz smeh i suze. Ako razmišljaju o smrti to kriju, izgledaju hrabro i dostajanstveno a … Continue reading →
Autor ovih dela je Dough Bloodworth, koji svoju inspiraciju crpi iz svog detinjstva, što je i očigledno. Ono što je fascinantno, barem meni, je da ovo nisu fotografije već slike, tačnije ulje na platnu.
… podnose moju ćudljivost, nemar, za one što tolerišu moje greške i ukazuju mi na iste. Za one koji su uvek tu i bez razloga ostaju sa mnom prolazeći kroz dobre i loše periode. Za one koji čuvaju moje tajne i dele sa mnom svoje Za vas koji me ne razumete uvek ali me podržavate. Posvećujem vam priču o prijateljstvu kroz citat, muziku i fotografiju :)
1.
“Nema prijateljstva bez srodnosti među dušama. Prijateljstvo se ne da izmisliti. Jedno su lepe veze, a drugo su intimna prijateljstva. Naša su prijateljstva malobrojna, isključiva, samoživa, ljubomorna. Ne vezuju se ljudi samo zajednicom osećanja i ideja, nego i zajednicom ukusa i navika. naš prijatelj je i naš pomoćnik u svima namerama i naš pratilac u svima našim kretanjima. Simpatija među ljudima je fizička, i zato je presudna i preka. Ali otud dolazi blaženstvo i duše i tela posle jednog sata provedenog sa iskrenim prijateljem. To je najveća radost čula i misli; produženje i povećanje sebe, svoj eho i svoj odblesak; svoje drugo ja, koje opija i ohrabruje za sve mogućno i nemogućno.”